Damir Miloš rođen je 1954. godine u Opatiji. ) magistrirao je na odsjeku za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu,gdje radi kao profesionalni jedrličar. Napisao je romane: Pogled grad, 1985., , Smrt u Opatiji, 1988., Autobiografija, 1989., Kapetanov dnevnik, 1991., Nabukodonozor, 1995., Otok snova, 1996., Kravata, 1998.; drame: Zarobljenici slobode, Suncokreti, Otkidanje krila (objavljene u Quorumu); romane za djecu: Bijeli klaun, 1988., Nepoznata priča, 1989., Zoe, 1992.; slikovnicu: Snježni kralj, 1986; Knjige o jedrenju: Adriatic nautical Academy - početnički tečaj i ACY No 1. Damir Miloš dosegao literarnu zrelost, a posljednjim svojim proznim knjigama, kratkim romanom „Kornatske priče“ i njegovim nastavkom „Meke ulice“, dosegao je razinu literarne mudrosti, poznatu doista rijetkim piscima. Pojedinim dijelovima se ljepotom i preciznošču približavaju koanima starih zen majstora i pričama zaboravljenih kineskih mistika.
Djelo bijeli klaun daje se i u kazalištima, a predstava Dječje i lutkarske scene varaždinskog HNK “Bijeli Klaun”, autora Damira Miloša nagrađena je ove 2008.g. s dvije nagrade na 11. susretima kazališta za djecu i mlade “ASSITEJ” održanima u Čakovcu.
O pripovjetki bijeli klaun sam pisac Damir Milš kaže "Bijeli klaun, glavni lik ovog romana nije izmišljen. Susreo sam ga na glavnoj ulici jednog ogromnog grada. Bilo je to prije tri godine (1985) i neprestano sam razmišljao o njemu. Ništa ne govoreći stajao je na glavnoj ulici i promatrao prolaznike. Za nekima je dugo gledao, tako da su se oni okrenuli i pitali se što taj klaun hoće! Ono što ja mislim da je on htio napisao sam u ovoj knjizi.
Djelo bijeli klaun daje se i u kazalištima, a predstava Dječje i lutkarske scene varaždinskog HNK “Bijeli Klaun”, autora Damira Miloša nagrađena je ove 2008.g. s dvije nagrade na 11. susretima kazališta za djecu i mlade “ASSITEJ” održanima u Čakovcu.
O pripovjetki bijeli klaun sam pisac Damir Milš kaže "Bijeli klaun, glavni lik ovog romana nije izmišljen. Susreo sam ga na glavnoj ulici jednog ogromnog grada. Bilo je to prije tri godine (1985) i neprestano sam razmišljao o njemu. Ništa ne govoreći stajao je na glavnoj ulici i promatrao prolaznike. Za nekima je dugo gledao, tako da su se oni okrenuli i pitali se što taj klaun hoće! Ono što ja mislim da je on htio napisao sam u ovoj knjizi.